Nokturno

»NOKTURNO«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme II (Zagreb 1918), naslovljena Nocturno, a potom u zbirkama Knjiga lirike (Zagreb 1932) i Poezija (Zagreb 1969) sa skraćenjem od posljednja dva stiha (»i kada se spomeni krše, / i stvari kao pocijepane strše«). Pisana je slobodnim stihom, sa ženskom, slobodno raspoređenom rimom.

Jedna je od više varijacija Krležina čestog motiva noći, koji otpočetka prevladava u njegovu opusu. Lirski je opis stanja tjeskobe i rasapa: rasprsnuta svijest, stvari i uspomene, sve gine i trune, iz mraka dopire mumljanje zemlje koja u praznini kune. Sve je otrovano: i noć i zemlja i duša. Lirska melodija naglašena je stihovnim varijacijama u završnici pjesme, a osobito biranim dvosložnim glagolima koji na kraju stiha odzvanjaju kao jeka, što upotpunjuje ekspresiju noćnoga dekadentnog raspoloženja.