Nokturno

»NOKTURNO«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Ranjavi motivi, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od četiriju strofa (peterostih, katren, dvostih i tercet) rimovanih aabba/cd-dc/ce/eee.

Unutar mračnog raspoloženja pjesme autor se bavi problemom prolaznosti i smrti. Noć je u svojoj tami eminentno stanište smrti, a čovjekov je san smrti najbliža prispodoba. Koristeći se metaforom noći Krleža oslikava stalnu prisutnost smrti koja je sadržana u svakoj čovjekovoj gesti. Adekvat miru mrtvila jest san koji nas za života trajno opija. Zabluda o bitnosti naših postupaka i privid važnosti pojedinačne egzistencije iskazani su stihovima: »Mi vjerujemo da smo pećina / a samo smo stope na blatnome putu«. Kontrast postojanosti pećine, te prevrednovanje čovjekova položaja označena kao stope na blatnome putu svjedoče o ljudskoj nestalnosti. Dovoljna je samo jedna jedina noć da nas ponese »kô lutku, mrtvu, žutu«. Djelovanje sna jest dvostruko. Noću umrtvljuje i opija, a danju sjećanje na njega trijezni i podsjeća nas na vlastitu konačnost i nesavršenost.