Pir iluzija

»PIR ILUZIJA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pir iluzija, a u konačnoj verziji u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Datirana je 1917, VI. Iako se u pjesmi pojavljuju dvanaesterci, pisana je slobodnim stihom proizvoljne rime. Sastavljena je od triju strofa (tercet, sestina, tercet) od kojih su prva i zadnja jednake. Zajedno s ciklusom koji njome započinje, nastala je nakon faze »hiperboličke disperzije« (Lasić) i u okviru slabljenja težnje k »totalnoj dinamici« (Lasić). Kontrola poetske misli, smirivanje ranijih hiperbola i uvođenje reda na sintaktičkoj razini upućuju na drukčiju koncepciju lirskoga subjekta. Središnji motiv tužnih mrtvih iluzija dominira iskazom lirskoga subjekta, koji se, suočen s tim osjećajnim kompleksom, ne buni, već rezignirano prihvaća njegovu neizbježnost. Pojedinac postavljen između mogućega i ostvarenoga smirenim ironijskim tonom prihvaća konstantu iluzija koje se ne ostvaruju. Takvo lirsko raspoloženje upućuje na razumijevanje raskoraka između mogućnosti i zbiljnosti te na nemogućnost autentične egzistencije.