Pjesma

»PJESMA«, pjesma prvi put objavljena u časopisu Vjerni drug, 1. XI. 1917, a potom u zbirci Pjesme I (Zagreb 1918). U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Poput svih pjesama te zbirke pisana je slobodnim stihom. U njoj se prvi put nakon Tri simfonije (Zagreb 1917), pojavljuje lik Nekoga. Ovdje je, međutim, taj Netko pobliže determiniran (»Nevidljiv Netko«), ali kao ni u simfoniji Noć još uvijek nema ništa zastrašujuće: neki tajnoviti nebeski stvaralac osvjetljuje zlatno-plavom bojom morbidni pejsaž (groblje, križevi, drvoredi, sfinge) u kojem pjesnik-lirski subjekt pjeva o Sreći. Pjesma je komponirana u blagoj antitezi jer su i taj Ja i ta njemu suprotstavljena Okolina obavijeni tišinom mjesečine: kao da nad svime plovi neka sumorna rezignacija.