Pjesma o pjesmi

»PJESMA O PJESMI«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme I (Zagreb 1918). U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom. Pripada pjesmama u kojima je Krleža zaokupljen problemom pjesničke inspiracije i umjetničkog stvaranja. Kao i većina njegovih pjesama građena je na opoziciji svijeta prirode i svijeta povijesti. Motiv sunca, obogaćen metaforom ptice (»Dugo već, dugo, sunčana ptica oblijeće moju dušu«), postaje alegorijom pjesme. Stihovi »o, ja sam tu sunčanu pticu, / kô bolesni Pan, / ganjao umoran / i nisam je zgodio, nisam, / strijelom podnevnog stiha« izražavaju umor pjesnikove inspiracije i nemoć njegova stvaranja. Kad je pjesma konačno nastala »u dvoru žute kasarne«, u »turobnoj tmini«, »ranjena, krvava, topla«, svijet povijesti, predstavljen metonimički izvedenom slikom tiskare (»Rotacije gdje laju i danju i noću«), ulazi u pjesmu kao scenski okvir smrti »sunčane ptice«. Njezino objavljivanje ujedno označuje njezinu smrt. Odatle proizlazi i pjesnikova sumnja u smisao vlastitog stvaranja i u poslanje pjesme, koje će »krvavi cvrkut«, njezina poruka, bolno uginuti usred »turobne tmine« i opće ravnodušnosti.