Pjesma o pjesmi

»PJESMA O PJESMI«, sonet prvi put objavljen u Savremeniku, 1931, 1, s pjesmama Tužaljka nad mrtvim tijelom A. G. Matoša, Dubrovačka kulisa, Seoska crkva i Samoubojstvo noćne djevojke u baru pod zajedničkim naslovom Pjesme. U ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini objavljena je u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Posvećena je P. Konjoviću. U sonetnoj je formi ali bez strogih metričkih određenja. Krležino nepoštivanje tradicionalne paradigme soneta ovdje je uočljivo i u rasporedu rima (abba/cddc/eff/ggg). U katrenima K. nizanjem motiva doslovno prati temu i progovara o fenomenu pjesme. Uspoređujući pjesmu s »putnikom u noćnom vlaku« i određujući njezin ritam kao »kucaj bolesnog zuba«, svoj metatekstualni diskurz ostvaruje u granicama deskriptivnoga. Na kraju K. otkriva osnovnu preokupaciju. Sva prolaznost i opis svijeta u kretanju daju se objediniti u pjesmi kao trajnom suputniku, koji opisani materijalni svijet, barem prividno, može zaustaviti i podariti mu trajniju vrijednost.