Rezignacija

»REZIGNACIJA«, pjesma prvi put objavljena u Lirici (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pjesme bez poante, zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932), te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). U stanovitu smislu anticipira čitav ciklus pjesama o rezignaciji iz Knjige lirike. Pisana je slobodnim stihom i tematizira klonulost lirskoga subjekta. Smirenom ritmizacijom, bez naglašene eksklamativne ekspresionističke patetike, lirski subjekt očituje bolnu rezignaciju, samoću, žeđ za glazbom kao nekom vrstom smirenja, ali »glazbe nema«. Takvo stanje lirskoga subjekta prouzročeno je zapravo gubitkom intimnih prijatelja koje je životni vihor položio u »ilovaču žutu«, pa ni ono što bi pjesnikovu kreativnom subjektu trebalo najviše značiti - pjesnička riječ, književnost (kao spas) - u, gradualnom, suočenju s takvom stvarnošću nije ništa drugo nego »umorna ptica«. I u ovoj pjesmi Krleža diskretno iskazuje svoju temeljnu antitetičnu »figuru«: fakticitet (mračne) stvarnosti i svijetle duhovne vertikale.