Rezignacija

»REZIGNACIJA«, pjesma prvi put objavljena u Savremeniku, 1923, 2, zajedno s još osam pjesama pod zajedničkim nazivom Lirika (1920), a zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji; u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) uvrštena je u ciklus O snovima, o samoćama i o mjesečini; u konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji.

U materijalnom pojavnom svijetu sve se zbiva u prirodnim ciklusima, po načelu kružnoga zbivanja. Čovjek kao dio prirode i sam prema tom načelu živi, usklađuje svoje potrebe i navike. Obnova pojavnih oblika života u ljudskom se iskustvu očituje u trenucima rađanja i umiranja. Takvo iskustvo različito se doživljava i tumači na pojedinim stupnjevima ljudske civilizacije kao i u pojedinačnim kolektivnim i individualnim slikama i predodžbama. K. u ovoj pjesmi na lirski posredan način izražava doživljaj sebe kao dijela prirode koja se s proljećem obnavlja, ali je isto tako svjestan da je u toj obnovi i on samo prolazan element, poistovjećen sa zemljom: »osjećam kako sam zemlja koja je ustala / i koja će opet leći kada joj dođe vrijeme«, odn. »čovjek-zemlja hoda sam po sebi, / i opet će leći kad mu dođe vrijeme«. Štoviše, ponavljanjem semantički nosivih stihova K. i na formalnoj razini poentira cikličnost kao načelo. Simboličke su vrijednosti u pjesmi i motivi oblaka i lađe: oblaka, koji konotira vodu i plodnost, te lađe kao slike života, koja se u civilizaciji zapadnoga kruga slavila na početku svakog proljeća u znak »nove plovidbe« (u Egiptu i Rimu). Rezignantni tonovi ove lirske pjesme rezultat su bolećivog stanja umora i »bolne sutonje gorčine«, koje pjesnik osjeća u pretproljetno veče, a koje još nije proljetno doba. Pjesnik upravo čezne za proljećem kao novom snagom i nadahnućem »da uz svirku luđačku i strasnu poleti letom novih letova«. Atribucije (smeđe, umorno, pepeljasto, slomljeno, tužno, gnjilo, sivo, mrtvo, bolno, blijedo, tiho) vjerno izražavaju stanje dekadentnog raspoloženja projicirana u slici sumornog sutona.