Angelus

traži dalje ...

»ANGELUS«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme III (Zagreb 1919), a potom, strofno reorganizirana, u konačnoj verziji otisnuta u Knjizi lirike (Zagreb 1932), te u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Iako u njoj možemo naći rimovane retke, pisana je slobodnim stihom. Lutajući motiv laži u Krleže ovdje je našao precizniju artikulaciju u biblijskoj legendi o raspetom Kristu (»Gorka je, gorka, jevrejska tužna laž, / da se probijenih ruku može ispiti Tajna«). Dovodeći u sumnju središnji civilizacijski motiv žrtvovanja, K. u svom stilskom instrumentariju poseže za dominantom tjelesnosti. Vitalistička, često karnalna recepcija svijeta služi kao ključni argument sumnje. Sam žrtvovani u okviru autorova svjetonazora sve zadano i traženo percipira nižim oblicima osjetilnosti, tjelesnošću. Angelus je pjesma slična Mlakoj kupelji dana po tome što se u njoj razrađuje pejzažni motivski sklop, koji antropomorfiziran i fiksiran monološkom instancijom (»Gorka je gorka...«) tekst »žanrovski« obogaćuje i još jednom potvrđuje Krležinu tadanju opsjednutost vitalizmom i organicizmom.

Na. Pe.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

Angelus. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/angelus>.