BEGOVIĆ, Milan

BEGOVIĆ, Milan, književnik (Vrlika, 19. II. 1876 - Zagreb, 13. V. 1948). U Zagrebu studirao prirodoslovlje (1894-96) i u Beču romanistiku (s prekidima 1897-1903). Gimnazijski profesor u više gradova od Splita (1896) do Zagreba, gdje je u tom svojstvu (1932) umirovljen. Dramaturg u Hamburgu (1910), Beču (1912), Novom Sadu (1913), ravnatelj Drame u Zagrebu (1927-29). Uređivao Kritiku (1921-22) i Savremenik (1923, 1932). Begovićev je književni rad opsežan i raznovrstan. Pisao je pjesme (Knjiga Boccadoro, Zagreb 1900); pripovijesti i romane (Dunja u kovčegu, Zagreb 1921); kritike; libreta (Ero s onoga svijeta, Zagreb 1936) i bavio se prevođenjem, ali je najpoznatiji kao dramski pisac (Pustolov pred vratima, Zagreb 1926; Bez trećega, Zagreb 1931).

Prema zapisu u Djetinjstvu u Agrarnu godine 1902-03 (Republika, 1952, 12), Krleža je za Begovića, koji mu je u studenom 1919. postao vjenčani kum, prvi put čuo u teatru gdje je gledao njegovu dramu Grofica Walewska, dok ga je čitati - kaže Matvejeviću - počeo kao gimnazijalac. Veza s Begovićem imala je u Krležinoj afirmaciji značajnu ulogu. Časopis Kritika objavljuje nekoliko Krležinih tekstova (među njima i Galiciju), a kao posebno izdanje najavljuje 1922. njegov roman Poplava. Begović, međutim, sljedeće godine, na nagovor Krleže i nekolicine prijatelja, preuzima Savremenik, gdje Poplava kao Vražji otok izlazi u tri nastavka. Suradnja »proleterskog tribuna« i »,buržujskog' literatora« nije mogla proći bez jetkih opaski o »moralnoj kaljuži«, pa K. u dva navrata reagira, principijelno polemizirajući u prilog Begovića s A. B. Šimićem i B. Mašićem. Begović je ravnatelj Drame u vrijeme postavljanja Gospode Glembajevih, kad glumačku karijeru započinje Bela Krleža. Prijateljstvo se održava i tijekom 30-ih godina kad K. posjećuje Begovića u dvorcu Bisagu kod Zeline, gdje se bio povukao. Svojevrsno zahlađenje odnosa može se pretpostaviti za ratnih godina, premda Begović u svoju knjigu Kritike i prikazi (1943) unosi tekst o Golgoti. Begović je pisao o Krležinim dramama, dok K. nije posebno pisao o Begovićevu dramskom stvaralaštvu (jedino, govoreći što bi se iz hrvatske dramske baštine moglo preuzeti u suvremeni repertoar, spominje i »nekoliko drama« Begovićevih). Više je pisao o Begovićevoj poeziji za koju ustvrđuje da je slabija od Nazorove, ali mnogo bolja i sugestivnija od Vojnovićeve. Doživljavajući ga kao malograđanskog pjesnika secesionističke fraze nastale kod nas pod izravnim utjecajem Beča, K. zbirke Knjiga Boccadoro i Život za cara smatra ipak značajnijim poetskim dometima »od najglasnijih stvari iz epohe između doktora Dežmana i Domjanicha plemenitog Zelinskog«.

BIBL. M. K.: Moj obračun s njima, Zagreb 1932; O našem dramskom repertoireu, Djelo, Zagreb 1948, 1.

BIBL. M. B.: Anarhija u drami, Kritika, 1921, 7-8; Premijera: »Golgota«, drama u pet činova, napisao Miroslav Krleža, Novosti, 5. XI. 1922; »Golgota«, od Miroslava Krleže, u Narodnom kazalištu u Zagrebu, SKG, 1922, knj. VII, br. 7-8; Vučjak, Večer, 3. I. 1924; Michelangelo Buonaroti i Adam i Eva, ibid., 4. VI. 1925.

VI. Bo.