Bellum gallicum oko Ben Barke

»BELLUM GALLICUM OKO BEN BARKE«, nepotpisan članak objavljen u Forumu, 1966, 3-4, a zatim u knjizi Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988). Krležu kao autora teksta navode D. Kapetanić u bibliografiji Krležinih djela i S. Lasić (Krleža. Kronologija života i rada, Zagreb 1982). K. je redovito pratio francuski tisak, a s osobitim interesom zbivanja oko predsjedničkih izbora 1965, kojih je afera oko otmice i ubojstva marokanskoga političara sastavni dio. Ironijski naslovljen, Bellum Gallicum je svojevrsna kronologija toga francusko-marokanskoga političkog skandala. Međutim, to je i analiza politike kao vječne manipulacije, detekcija njezinih sredstava, od demagoških do kriminalnih, na putu k osvajanju moči, te pronicljiva karakterizacija njezinih istaknutih aktera. K. lucidno poentira bit sukoba kao sraz različitih etičkih vrijednosnih sustava. Na jednoj je strani general kao rutinirani državopoklonik, državotvorne, sa smislom za »kult Države, Državne Misli, i Državnog Dostojanstva«, koji s tih visina vidi slučaj kao banalnu suradnju prodanih policijskih duša sa stranim agentima te ga smatra tek »običnim administrativnim prekršajem«. Na drugoj je strani pojedinac kao žrtva, prema kojoj naklonost umanjuje činjenica što je i ona sama političar. Služeći se izvodima iz novinskog teksta koje parafrazira i komentira, K. tekst organizira u poglavlja što naslovima otkrivaju intenciju mogućega političkog thrillera, groteske i satire; takvim kolažno-montažnim postupkom izražava kaotičnu sliku svjetskih političkih zbivanja na početku druge polovice XX. st. (Generalova konferencija za štampu 21. II. 1966; Što nam je rekao General; Ben Barka nije Dreyfus; Odgovor Françoisu Mauriacu; Otmica nije stvar Maroka nego Francuske; Odgovor na Generalovo geslo »za čast broda«; Afera Ben Barka ili vjernost tradicijama; Gospodin »X«, pukovnik Foyer, o Lemarchandu; U obranu golizma; Jedno svjedočanstvo o Lemarchandu; Afera Audin; Afera Mitterrand, poznata pod imenom »afera opservatorija«; Afera Casamayor; Advokat pod krinkom; To što nas čeka; Događaj na Francuskoj televiziji 25.1. 1966; Jekyll i Hyde; »Svatko za sebe«; Desničarska ljevica; Golizam i humanizam; Sudac Zollinger u krevetu; Tixier-Vignancour preuzeo obranu Le Roy Finvillea; Politika i tragedija; Elysée danas; Odgovor Mauriacu; Odmetništvo; Uvreda veličanstva; Pismo ministru predsjedniku; Atlantski pakt; Afera Delgado; Epilog; Lekcija Verdunskog masakra; Raison d'etat je naša pamet;Čast štampi; Poruka velikih dramaturga; Central Intelligence Agency; Paralelne policije; Od Bastille do de Gaullea). Po svome formalnom određenju ovaj se Krležin tekst tradicionalno svrstava u primjere njegove političke esejistike ili publicistike.

J. S. R.