Budha

»BUDHA«, pjesma objavljena prvi put u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), kao dio ciklusa O vremenu i o smrti, a zatim u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Rima je u njoj proizvoljna.

Tematiziranje prolaznosti, vremena i smrti, često u Krležinoj lirici, u ovoj pjesmi dobiva drukčiju dimenziju. Sam odabir naslova (Budha) indicira različitost tretiranja teme. Temu straha od smrti, tipičnu za Evropljanina, ovdje K. zamjenjuje rezignacijom i mirnim konstatiranjem neminovnosti umiranja. Umiranje se u ovoj pjesmi ne očituje kao nestajanje i tragičan svršetak pojedinca, već kao utonuće u viši kozmički poredak. Smrt je sveprisut na i oduvijek obitava u čovjeku (»U nosnicama mojim diše mračna smrt,«). Nizanjem identičnih veznika na početku stiha (polisindet) K. postiže mirnu atmosferu rezignacije. Vapaj umirućega ovdje izostaje. Sve se svodi na retoričko pitanje sadržano u poenti pjesme: čemu sve ovosvjetske brige, kad je sudbina svakog pojedinca neminovno u rukama nevidljivoga gospodara (»mrk i grozan neko«)?

Na. Pe.