Ciganjska

»CIGANJSKA«, balada prvi put objavljena u zbirci Balade Petrice Kerempuha (Ljubljana 1936). Sastoji se od dvadeset i jednog stiha u četiri strofe nejednaka broja stihova (6+5+4+6). Ambijentalno je balada vezana uz Hrvatsko zagorje, uz Krapinu koja se izrijekom i spominje, a socijalno i klasno deklasirani svijet Cigana pjesnički je fiksiran u trenutku njegova morbidnog hedonizma, koji ne zazire ni pred animalno-naturalističkim inventarom svojih gozbi. Slikom krepanog odojka, koji je sadržaj i vrhunac tjelesnog užitka na svatovskoj gozbi, jasno je naznačen socijalni kontekst ciganskoga života, no iz takvoga socijalnog konteksta slika prerasta u grotesknu scenu potenciranu nizom drastičnih naturalističkih detalja (sirutka, klobase iz dreka i tri vuši na zelju kao dodatni sadržaj jelovniku), a posebice pak prerasta u naturalističko-nadrealističku kompoziciju u kojoj se smrdljivi ciganski obojak javlja kao svirač tambure, a crknuti se odojak iz kalne Krapinčice uspoređuje s bijelim labudom, čime se upotpunjuje specifična pejzažna pozadina balade. Slika pejzaža, koja je dana u izrazitu kontrastu kalne vode i bijelog labuda, pojačava drastičnost i kolorističku izražajnost pjesme. Naime, koliko god pejzažni detalji u ovoj čudesnoj imaginarnoj i nadrealističkoj konstrukciji djeluju kromatski disonantno i disparatno, oni ostvaruju impresivnu pejzažnu skicu koju upravo kontrast detalja produbljuje, naglašujući regionalno-socijalni prostor i ambijent balade. Iako se i ovdje autor nadahnuto koristio toposom »naopakog svijeta«, sam svijet koji prikazuje u tolikoj je mjeri već determiniran svojim izokrenutim poretkom da je nadrastao funkciju izražajnog sredstva i otkrio se u svjetlu svoje sve-povijesne i svevremenske autentične egzistencije. Ipak, uklopljen u Balade, taj svijet, koliko god bio socijalno periferan, nije izvan njihova društvenog i socijalnog ustrojstva, jer pripada onoj socijalnoj strukturi i slojevima u ime kojih i progovara autorov Kerempuh.

Jo. S.