Crkvenjaci u predvečerje blagdana

»CRKVENJACI U PREDVEČERJE BLAGDANA«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od pet strofa od kojih je prva tercet, tri sljedeće katreni, a posljednja sestina. U Knjizi pjesama raspored rima bio je 4-4-14, što govori da je tadanja verzija pjesme imala strofu više. To je bila treća strofa tada prvoga katrena, a glasila je »Crkvenjaci tusti zadovoljno drijemaju«. Broj slogova i raspored rima slobodni su s tendencijom i ekspresivnošću uzastopnog rimovanja. Pjesnik nas sugestivno uvodi u toplinu i intimnost crkvenih interijera kakvi su u svojoj poetskoj privlačnosti autentično opisani u autobiografskom Djetinjstvu u Agramu godine 1902—03 (Republika, 1952, 12). Iako su lirski protagonisti crkvene idile kostobolni crkvenjaci i slaboumni šaptači psalama, oni zrače svojevrsnom simpatijom kao sastavni dijelovi crkvenoga inventara i simboli interijera koji odiše izrazitom prisnošću. Uz sugestivno predočivanje toga interijera, Krležin stih vjerno registrira svaki pomak, kretnju, zvuk i titraj svjetla kojima se zaokružuje i dopunjuje doživljaj utemeljen na primarnim vizualnim i psihološkim detaljima likova i prostora.

Jo. S.