DIAMANTSTEIN, Alfred

DIAMANTSTEIN, Alfred, obavještajac (Zagreb, 15. XI. 1896 - ?). Bez pravog zanimanja i sredstava za život zatekao se 1919. u Budimpešti, gdje je svoje poznavanje madžarskog i hrvatskog jezika stavio na raspolaganje vodstvu komune, pa je upućen I. Matuzoviću zaduženom za vezu s komunistima u jugoslavenskim zemljama, po čijem nalogu uskoro stiže u Zagreb. Kao aktera neuspjela pokušaja organiziranja prevrata uhitila ga je policija, koja kod njega pronađene dokaze i njegovo svjedočenje koristi u poznatom procesu ( → AFFERA DIAMANTSTEIN). Nakon što mu se izgubio trag, komunistički ga Proleter 1937. razobličuje kao ljotićevskog agenta upletena, pod imenom Milan Danić, u mutne poslove neke zagrebačke firme. Nakon 1941, kada je bio u Srbiji, o njemu se više ništa ne zna.

Čini se da je Diamantstein pokušao uspostaviti neke veze u Zagrebu uz Krležinu pomoć. K. je poslije tvrdio da je u njemu odmah prepoznao nepouzdanu osobu pa se držao na distanci. Diamantstein je, međutim, jedan dio novca dobivena iz Madžarske za financiranje prevrata dao A. Cesarcu kao potporu Plamenu, što je i Krleži često spočitavano. U izvještajima iz sudnice (Nova istina, 1920, 69 i 71), zapisu Impresije s jednog davno već zaboravljenog političkog procesa (Narodna armija, 22. XII. 1961), rukopisu iz 1976. Susret s Diamantsteinom (Dnevnik, III, Sarajevo 1981) i razgovorima s Čengićem i Očakom, Krleža opisuje Diamantsteina kao moralnu nakazu, dubioznu figuru koja se u kontroverznoj ulozi madžarskog obavještajca odnosno policijskog provokatora uopće nije snalazila.

LIT.: I. Očak, Krleža-Partija, Zagreb 1982; E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I-IV, Zagreb 1985.