Dubrovačka kulisa

»DUBROVAČKA KULISA«, pjesma prvi put objavljena u Savremeniku, 1931, 1, zajedno s pjesmama Tužaljka nad mrtvim tijelom A. G. Matoša, Seoska crkva, Samoubojstvo noćne djevojke u baru i Pjesma o pjesmi pod naslovom Pjesme, a potom u Knjizi pjesama (Beograd 1931), te u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) u ciklusu O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Posvećena je slikaru P. Dobroviću, intimnom prijatelju o čijem je slikarstvu i životu Krleža napisao nekoliko eseja (Marginalije uz slike P. Dobrovića, 1921; Na grobu Petra Dobrovića, 1952; Petar Dobrović, 1954. i dr.). Mitsko-idiličnoj slici i simbolu Dubrovnika koju reproducira u četiri prve strofe, K. suprotstavlja njezinu kulisu kao autentičniju osobnu inspiraciju. Tako preostale četiri strofe otkrivaju sumorno socijalno naličje Grada u povijesnoj retrospekciji i u suvremenom trenutku. Bogato dekorirana predstava za strance otkriva se pjesmom u tamnoj pozadini svoje socijalne zbilje.

Jo. S.