George Bernard Shaw

»GEORGE BERNARD SHAW«, esej prvi put objavljen u Jutarnjem listu, 12. IX. 1926. pod naslovom Sedamdeset godina George Bernarda Shawa. 1856-1926. Pretiskan je u knjizi Eseji. Knjiga prva (Zagreb 1932). Počinje, na način podudaran onome u nekim drugim esejima, nizanjem kronoloških izohipsa, ovaj put za pojave iz povijesti evropskog imperijalizma i suvremene literature, a u opisu irskih gibanja nalazi mjesta za diskretne analogije s Kvaternikom i pravašima. Naglašava Shawov razvoj »od irskog u socijalno« te priznanje da ga je Marx »učinio čovjekom«, što ga je Shaw upravo tih dana bio istaknuo u govoru pred parlamentarnim predstavnicima laburističke stranke. (Tom je govoru Krleža posvetio opširan izvještaj u Književnoj republici, 1926, knj. III, br. 4.) Ipak, Shawov socijalizam je »fabijevski i kunktatorski«; Shaw je doista bio član Fabijevskog društva, koje je od rim. vojskovođe preuzelo geslo da najprije valja oklijevati, a onda pravilno udariti. Zato je njegova nota »kontemplativna (...) više revolucionaran štimung nego aktivnost (...) više rezignacija i pesimizam nego fanatizam čovjeka prevratnika (...)«.

U tom kontekstu cijeni kvalitete Shawa kao pisca, ponajprije onaj racionalni, oštri dijalog, što u čvrsto konstruiranim cjelinama služi duhovitoj satiri, kojom karikira epohu pobjedonosnoga viktorijanskog industrijalizma. Opisavši tematiku jednog Shawova ranog romana i triju drama u kojima zadire u strukturu kapitalističkih odnosa, K. naglašava kako se i većina dobronamjernih mladih ljudi priklanja kapitalističkoj logici roditelja. K. jače ističe nitkovluk i hipokriziju nekih Shawovih likova nego što analizira kvalitete njegova humora (koji zaista nije rezigniran). Zato je nepotpuna Krležina zaključna ocjena: »Biti marksistički komediograf (...) živjeti kao profesional (...) od tog istog građanskog društva u prosperitetu, samo po sebi bila je paradoksalna pojava. Da je kod toga G. B. Shaw često puta igrao klauna, koji se jednim okom smije a drugim plače, to je istina. Kako nije mogao da preskoči vlastitu sjenku Shaw je na koncu rezignirao i izgubio vjeru u svijetle perspektive.« Međutim, taj sud karakterističan je za borbenost Krležine ideološke orijentacije u vrijeme generalnog štrajka u Velikoj Britaniji 1926 (usporedo sa senzibilitetom koji je pokazao u eseju o M. Proustu iste godine!).

I. Vn.