Gola žena na staroj slici

»GOLA ŽENA NA STAROJ SLICI«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 9, pod naslovom Stara slika, s još osam pjesama. U ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini objavljena je u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) kao Gola žena na staroj slici, jer je u toj knjizi pod naslovom Stara slika objavljena još jedna pjesma. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana slobodnim stihom, sastavljena od triju strofa (dva četverostiha, jedan peterostih) i jednoga samostalnog stiha, ostavlja dojam slobodnije komponirana soneta. Potanko opisujući staru sliku gole žene, Krleža predočuje lirske slike koje u asocijativnom nizu upućuju na stvaralačku enigmu. Tezu o umjetničkom djelu kao o enigmi što u sebi krije »tajnu daleke planete« K. obrađuje u sjetnom lirskom tonu.

Na. Pe.