Gradovi u snu

»GRADOVI U SNU«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931). U ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini objavljena je u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Iako je uokvirena katrenima obgrljene i parne rime, ta je pjesma od tri strofe slobodnije stihovne organizacije. Krleža u ditirampskom tonu opjevava odnos lirskog subjekta i gradova koji mu se ukazuju u snu. Simbolistička opijenost bojama ovdje je ključno izražajno sredstvo kojim se K. koristi u ocrtavanju snovitih ugođaja (»tkanina je neba plava, modra, vedra./ Zavjesa lepet trepti svile narančaste, / prelijevaju se vode tamnozelenkaste«). Razigranost i radost postiže enumeracijom slika što kulminira u paroksističkom tonu završnog četverostiha (»Bijele žene, bijele ruže, bijeli hrtovi, / labudovi bijeli, zvona, vrtovi,/ modre vode, glas gitare, velovi,/ gozba, glazba, radost, cjelovi«).