HÜHN, Ivo

HÜHN, Ivo, pisac i političar (Zagreb, 4. XI. 1901 - Buenos Aires, 14. XII. 1985). Studirao pravo u Zagrebu. Kao gost Th. Manna studirao u Njemačkoj njemački jezik, književnost i umjetnost. Nakon povratka u Hrvatsku objavljuje eseje i kritike, uređuje Slobodne spise i Almanah savremenih problema. Jedan od osnivača grupe Zemlja. Na poziv M. Lorkovića, u Ministarstvu vanjskih poslova NDH preuzima organizaciju i pročelništvo Odjela za novinstvo, tisak i kulturne veze, a potkraj 1943. postaje hrvatski generalni konzul u Beču. Od 1948. živio u Argentini. Jedan od osnivača revije Studia Croatica.

U doba nastanka članka o Krleži (O Miroslavu Krleži, Almanah savremenih problema, Zagreb 1932), Hühn pripada ljevičarskoj grupi »Astra«. Teorijski oslonjen na elemente psihoanalize te premisu o cjelovitosti svijeta unutar kojega se odigrava klasni sukob što obuhvaća i književnost, uočava bit Krležina stvaralaštva kao sukob suprotnosti. Označivši Krležu unutar hrvatske književnosti kao pisca koji je »u literaturi otkrio Hrvatsku« relacionirajući je spram sebe same i svijeta, utvrđuje kako je on od svih književnika »najviše hvaljen i najviše kuđen ali najmanje ispravno ocjenjivan«. Težeći toj »ispravnoj« ocjeni, vrtlog Krležinih antiteza valorizira negativno. Priklanja se pragmatično-funkcionalnom zaključku svoje prodorne analize: K. se mora osloboditi starinske fraze, individualizma i solipsizma te se, nakon »obračuna s njima«, mora žestoko »obračunati sa samim sobom« kako bi se našao na putu kolektiviteta, koji je za književnost produktivan. Hühnova je smirena i konzekventna analiza imala odjeka i izvan krugova lijevo orijentirane kritike.

LIT.: R. Latković, Dr. Ivo Hühn, Hrvatska revija, 1986, 3; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987; isti, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I, Zagreb 1989.

J. S. R.