In memoriam Titu

»IN MEMORIAM TITU«, izjava u povodu smrti Josipa Broza - Tita, distribuirana preko Tanjuga 6. V. 1980, a 7. V. objavljena u svim dnevnim novinama na području SFRJ, pod različitim redakcijskim naslovima; u knjizi se prvi put pojavljuje 1980 (Krleža o Titu; za tisak priredio A. Malinar), a 1988. ulazi u knjigu Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988).

U uvodnoj rečenici Krleža, kao uvjereni titoist, iznosi sud da nema »posmrtne počasti koja bi znala odraziti simbolično značenje njegove pojave među nama«. Drugi je paragraf aforistički sročen, na granici paradoksalnosti: »Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije posumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima.«

U trećem paragrafu, svojevrsnom klimaksu teksta, postupkom »realizirane metafore«, načinjene na predlošku narodne pjesme, izdvojen je narodno-oslobodilački ustanak kao ključni, simbolični trenutak Titove biografije: »Za dugom kolonom svojih mrtvih divizija ode Tito preko - preko Romanije. Ode on na daleke nedogledne poljane narodne pjesme odakle je i stigao.«

U završnom dijelu teksta K. citira vlastiti tekst Šezdeseti rođendan druga Tita objavljen u Svedočanstvima (1952, 5). Spominje potom Titovu djelatnost na »planetarnoj pozornici«. Tito je organiziranjem međunarodnog pokreta nesvrstanosti zadobio priznanje čitavog svijeta. Na samom kraju slijedi poentiranje emfatičnom hiperbolom: »nas je napustio idealni barjaktar kantovske zamisli Svjetskog Mira«.

Izjavu K. piše već prilično iscrpljen bolešću, uzbuđen smrću svoga bliskog prijatelja, a pod pritiskom medija koji traže izjavu; to se osjeća u fragmentarnosti i nekoherentnosti iskaza.