IVEKOVIĆ, Mladen

IVEKOVIĆ, Mladen, politički radnik i publicist (Zagreb, 1. III. 1903 - Zagreb, 18. XII. 1970). Studirao pravo u Zagrebu i Parizu te doktorirao (1928) u Zagrebu. Pokretač je legalnog lista KPJ Pregled i član redakcije listova Odjek, Novi list. Naše novine; surađuje u Književniku, Literaturi, Kulturi, Stožeru. Zbog ilegalne komunističke djelatnosti zatvaran 1936. i 1938. God. 1941. ilegalno djeluje u Zagrebu, uhićen je i iz logora Jasenovac spašen zamjenom 1942. Nakon II. svj. rata ministar u prvoj vladi Hrvatske, ambasador u Italiji, SR Njemačkoj i dr.

Slijedeći inicijativu KPJ za osnivanjem Jedinstvene radničke partije, Iveković je sudionik stvaranja Inicijativnog odbora Radničke partije, osnovane 27. VII. 1935. u Zagrebu. Potom je sekretar (1935-37) Glavnoga inicijativnog odbora Stranke radnog naroda (prije Jedinstvene radničke partije) kojega su ostali članovi Adžija, Juhn, Šilović, Grković i Pintar. Krleža je bio predviđen predsjednikom toga odbora, o čemu je Iveković s njim tada razgovarao. S Adžijom i Špoljarićem poslije je nagovarao Krležu da prihvati kandidaturu na listi KPJ za predstojeće izbore. K. odbija oba prijedloga, a svoje razloge te kritiku partijske inicijative o savezu s Udruženom opozicijom i Narodne fronte iznosi u tekstu Teze za jednu diskusiju iz godine 1935 (publiciranom tek 1953. u Novoj misli, 7). Tekst, namijenjen internomu partijskom krugu izazvao je žive rasprave među lijevom inteligencijom i u spomenutom odboru (Hrvatska lijeva inteligencija, I, str. 337- 341). Početkom studenoga 1936. skupina jugoslavenskih kulturnih radnika uputila je otvoreno pismo potpore Narodnoj fronti Španjolske. Pismo su uz Krležu i M. Ivekovića potpisali i mnogi drugi: B. Adžija, A. Augustinčić, R. Bićanić, H. Iveković, G. Krklec, B. Prodanović, B. Stupica, S. Šilović, B. Kreft i dr. (Španija 1936-1939, V, Beograd 1971). Kao lijevi, angažirani intelektualac Iveković piše o sukobu na ljevici i njegovim sudionicima u knjizi Hrvatska lijeva inteligencija (I, str. 219-241). Retrospektivno sumirajući »sukob na ljevici« smatra ga epizodom bez sudbonosnog utjecaja na tijek događaja, važnim jedino stoga što je zabilježen u značajnim tekstovima, osobito Krležinim. I sam sudionik rasprava među lijevom inteligencijom (bio je među onima koji su sporove pokušavali razriješiti i u osobnim kontaktima s Krležom), Iveković u knjizi iznosi činjenice i opširno citira Krležine tekstove, ali ne zalazi dublje u srž sukoba. Njegov prikaz sukoba ipak je podređen svrhovitosti partijske pragmatike, što je i razumljivo s obzirom na vrijeme kad je pisana i Ivekovićevu društvenu poziciju. Međutim, važna je jer je među prvima progovorila o problematici koja je dugo bila tabuirana tema novije historiografije i publicistike. K. u dnevničkim zapisima (Dnevnik, V, Sarajevo 1977) kratkim bilješkama svjedoči o osobnom kontaktu s M. Ivekovićem. U bilješci s nadnevkom 17. X. 1968 (str. 323), spominje i Ivekovićevu knjigu o lijevoj inteligenciji, izražava svoje neslaganje s cijelim projektom, jer »nema smisla pisati takve stvari«, a on nije pristao sudjelovati u njemu (»Nisam pristao na jalovo bušenje lubanje«, ibid.).

Kao neupitan poklonik Krležina djela, Iveković u svojim ranijim književnim osvrtima (Savremena hrvatska proza. Izdanje »Biblioteke savremenih pisaca« br. 1-2, Književnik, 1931, 1; Almanah savremenih problema. Izdanje kluba »Astra«, Zagreb, 1932, Književnik, 1932, 9) posredno govori o njemu s pozicija socijalne literature. Naime, u potonjem osvrtu, polemizirajući s I. Hühnom, zamjera što je Krleža ipak zapostavio cjelinu Hrvatske, ne dodirnuvši »selo i periferiju«, izražavajući tako svoj dominantno politički senzibilitet.

BIBL. M. I.: Nepokorena zemlja, Zagreb 1945; Hrvatska lijeva inteligencija, I-II, Zagreb 1970.

LIT.: I. Očak, Krleža-Partija, Zagreb 1982; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987; isti, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I, Zagreb 1989.

I. Ok. i R.