Iz kalendara godine 1961

»IZ KALENDARA GODINE 1961«, kronološki pregled svjetskih zbivanja u toku 1961, objavljen u časopisu Forum, 1962, 3, a potom u knjizi Gdje smo i kako smo (Sarajevo 1988). Informacije koje K. prenosi očito su preuzete iz tiska, s obzirom na dominaciju francuskih tema najvjerojatnije iz Le Monda, dnevnog lista koji u to vrijeme K. redovito čita. Dominiraju političke teme: Kennedy preuzima dužnost predsjednika SAD, referendum u Francuskoj, sukobi u francuskoj komunističkoj partiji, ubojtvo P. Lumumbe, smrt sekretara OUN D. Hammarskjölda, XXII. kongres KP SSSR, državni udari u svijetu itd. K. neuobičajeno kratko registrira smrti velikih književnika, pokazujući više naklonosti prema Célineu nego za E. Hemingweya (za kojega primjećuje samo kako je »za jednu svoju osrednju novelu Starac i more dobio 280 000 Dolara«). S neprikrivenom ironijom prati događaje u Vatikanu, te u evropskim dinastijama (lažno začeće belgijske kraljice Fabiole). Registrira događaje iz svijeta tehnike (let psa Lajke, a potom i Gagarina u svemir) te iz popularne umjetnosti (smrt G. Coopera).

Veliku pozornost Krležinu privlače fašistički diktatori u evropskim i latinoameričkim zemljama, osobito portugalski predsjednik Salazar. K. očito povezuje aktualnu zbilju tih država s tematikom svojeg romana Banket u Blitvi (kojemu se u to doba bio vratio dopisujući treću knjigu romana publiciranu u Forumu, 1962, 1). Najveću pozornost ipak posvećuje liku generala De Gaullea koji ga fascinira kao snažan karakter, ali i odbija svojom nacionalnom patetikom. U njemu vidi »savršeno otjelotvorenje ideala Mauricea Barrèsa«, za De Gaullea čak konstatira ironično kako je »narkotiziran« baresovskom retorikom. K. je pak u Barrèsovu nacionalizmu, koji nerijetko prelazi u šovinizam pisao već prije (obračunavajući pritom s hrvatskim baresovcima), ovdje na primjeru apsurdne sudbine Barrèsova unuka pokazuje kamo vodi takva »ratnohuškačka književnost«. Drugu veliku dionicu u ovom zapisu čini Krležin osvrt na simpozij o F. Baconu u Poljskoj akademiji znanosti, koji se događa u ozračju započete destaljinizacije. Aludira pritom nesumnjivo i na sukob pečatovaca sa staljinskom jezgrom KPJ prije II. svj. rata, ali ne eksplicira to jasno i izravno da ne bi izazvao svoje nekadašnje oponente koji su sada u vrhovima vlasti.