Jedno pismo iz godine 1922

»JEDNO PISMO IZ GODINE 1922«, pismo M. Ćurčinu, uredniku Nove Evrope, objavljeno prvi put u Vjesniku, 4. XII. 1960. Povod pismu bila je smrt vojnog bjegunca, revolucionara F. Ljuštine koji je kao uhićenik pod sudskom istragom umro u Zagrebu 25. I. 1922. Krleža je ogorčen načinom tretiranja Ljuštine u zatvoru i nakon smrti. Boreći se za ljudsko dostojanstvo, obraća se Ćurčinu predlažući mu da se vijest o toj smrti objavi u Novoj Evropi ili da se održi komemoracija. Izražava zabrinutost zbog sve većeg broja svojih znanaca i prijatelja što bivaju suđeni po »pozitivnim zakonima«, a na temelju pravnih podvala. Navodi slučajeve Đ. Keroševića, L. Popovića i S. Miljuša, pitajući se zašto je potrebno mrcvariti ljude zato što imaju svoje mišljenje o demokraciji i političkom nasilju. Ističe kako uvijek stradavaju isti dok je drugima savjest mirna: »Sve je ostalo isto, zatvori, suci, zakoni, robijaši i krčme, samo su se izmijenili Vladari u zlatnim ramama, kao u mojoj ,Pjesmi iz hrvatske krčmeʻ.« Piše i o vlastitom iskustvu s policijom, zabrani Plamena i Galicije kao o »toplom zanimanju vlasti za književnost«. Predlaže da Nova Evropa prosvjeduje protiv proganjanja i izbacivanja iz škole »dječaka sa Zrinjevca« zbog pokušaja atentata na M. Draškovića. Krležino izvješćivanje o progonima, zatvorima i uhićenjima završava slikom Glavnjače i zatvorenika u njoj: »Sasvim fantastično, neopisivo, perverznije od svega što se ikada čulo o kalemegdanskim kazematama još za pašaluka.«

Tekst Pisma ponovno je objavljen u Dnevniku 1918-22. Davni dani II (Sarajevo 1981) i popraćen je Krležinim bilješkama i tumačenjima. Tako u bilješci na str. 378 govori o svojoj relaciji s M. Ćurčinom koja je tada bila već poremećena zbog neslaganja oko akcije za pomoć Rusiji. No, Ćurčinova Nova Evropa bila je tada jedina tribina na kojoj se o spornim pitanjima moglo progovoriti. To pismo Ćurčin ipak nije objavio.