Jesenja pjesma

»JESENJA PJESMA«, prvi put objavljena u Savremeniku, 1918, 3, i iste godine u zbirci Pjesme I. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom. U sklopu Krležine rane i ratne lirike jedna je od lirski pročišćenijih pjesama; pjesma jesenjeg raspoloženja i ugođaja. Upotrebom grafostilematskih velikih slova (Jesen, Sjeverna Soba, Stvari, Živine), personifikacijom, ona je i svojevrstan prototip doživljaja jeseni kao nečega neodređenog i nesigurnog, ostavlja dojam nejasne lirske čežnje. Motiv pak Nepoznat Netko što ga K. u svome djelu, osobito ranijeg nadnevka, u raznim inačicama često upotrebljava, samo pojačava dojam neodređenosti, tajanstvenosti i nejasnoće.