Jesenje harmonije

»JESENJE HARMONIJE«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pir iluzija, a u konačnoj verziji u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Slobodnog je stiha i rasute rime. Potaknut prirodom, lirski subjekt svoj univerzum proširuje mišlju »o posljednjim stvarima«. Motreći prirodu hilozoistički, antitetičkim poredbama pokušava pokazati njezinu oduhovljenu bit. Prelazeći na mikroplan iskaza, autor omeđuje obzor lirskoga subjekta i reducira njegovu svijest, uživljujući se u vlat trave koja naoko pojednostavljeno tumači prirodne mijene, usidrena u skučenost vlastite perspektive. Za razliku od vlati trave, lirski subjekt svijet oko sebe promatra uopćeno i polisindetskim iskazom upućuje na prirodne mijene, u ovom slučaju konkretizirane u slici odlaska jeseni (»Sjene sutonje prše i šume ptičja krila, / i tako gasnu zadnje ljepote jesenjih harmonija«.).