Jutarnja pobjeda nad tminom

»JUTARNJA POBJEDA NAD TMINOM«, pjesma prvi put objavljena u Plamenu, 1919, 14, potom u Knjizi pjesama (Beograd 1931) kao dio ciklusa Pjesma na livadi u lipnju, te u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937); konačna verzija objavljena je u knjizi Poezija (1969). Pisana je slobodnim, neizometričnim stihom, ali kao izrazito strofno semantički organizirana cjelina, pa svoju gradualnost postiže susljednim očitovanjem strofa kao semantičkih jedinica i logičke cjeline, a zanemaren je kriterij stiha kao metričko-semantičke jedinice. U prvoj strofi, motivima koji pripadaju sferi prirode (biologiji, zoologiji, prirodnim pojavama), ali umnogome antropomorfizirani; indicira se buđenje jutra i mogući nadolazak sunca kao pobjednika nad tminom. U drugoj strofi, koja je izrazito himnički i simfonijski intonirana, miješaju se motivi prirodnoga i povijesnoga stratuma, ali ne u funkciji konfrontacije, nego zajedničkoga pjeva pojavi sunca kao simbolu pobjede nad tminom. Treća strofa zapravo je poenta pjesme: lirski kazivač, koji je do tog trenutka »neutralan«, izravno progovara s pozicije lirskoga subjekta, pa se metaforički motivi metonimijskim »obratom« vezuju uz lirsko ja u ničeanskoj apoteozi osamljene svjetlosti i veličine.