Jutro pred kišu

»JUTRO PRED KIŠU«, pjesma prvi put objavljena u Plamenu, 1919, 13, zajedno s pjesmama Večernji vjetar i Smrt trave u predvečerje kao dio ciklusa Pjesme na livadi u lipnju, zatim u Knjizi pjesama (Beograd 1931), Knjizi lirike (Zagreb 1932), Pjesme u tmini (Zagreb 1937), te konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Strofno je organizirana i pisana slobodnim stihom koji je ovdje više značenjska nego ritmička jedinica. Stih i strofa građeni su po načelu semantičke i motivske cjelovitosti, što znači da im isključivi regulativ nije estetički razlog već logičko razvijanje motiva (spoznajni razlog). Pjesma se koncentrira na dva mikrotematska segmenta oko kojih okuplja motive iz dviju sfera, za Krležu u ovom razdoblju uobičajenih: jedna je sfera prirode, a druga kulture, povijesti (čovjeka). Prva služi kao uzor i model ovome drugome, čovjeku koji će i povijesnu i ontološku datost ispuniti kada bude mogao živjeti ritmom i modusom prirode, koju ovdje lirski kazivač razvija »instrumentarijem« i motorikom suvremene tehničke kulture, što u blagoj formi asocira retoriku futurizma, dakako uz Krležinu optimističku projekciju budućnosti uvjetovanu povijesnom mudrošću.