Kod majke božje bistričke

»KOD MAJKE BOŽJE BISTRIČKE«, tekst objavljen u Književnoj republici, 1925, knj. II, br. 8. Esejistički zapis o manifestacijama religioznog života u »trojednoj kraljevini«, odn. ironijski osvrt na sadržaj toga života. Opis »čuda u Dubrovniku« (glasine da kip Madone miče očima privlače mnoštvo hodočasnika, premda nalazi komisije čudo negiraju), uvod je u asocijativni niz fragmenata na temu crkve, vjere, praznovjerja i osobito, snage religijske vizije. Tako se pred zastavom »rimske internacionale« jedna žena na Kaptolu 1925. onesvijestila jer je u vatikanskoj zastavi ugledala prikazu. Snaga vjerskoga ushita tolika je da zamagljuje činjenicu što »šef i prikaza Rimske Internacionale« pozdravlja hrvatske hodočasnike oslovivši ih tek kao »veću skupinu«, »manju skupinu«, ili »cjelokupnu etničku i jezičnu državnu skupinu«. Posebno ističe sve veći kult božanstva i Boga te zapaža egzaltaciju i u govoru P. Radića 27. III. 1925. Od slikara Kršnjavijeva doba do preporoditelja Iliraca, i političari i umjetnici bili su »bogonosni«. O utočištu iliraca, Mariji Bistrici, svi su naši pisci o tome narodnom prošteništvu pisali »slaboumno«: navodi pjesmotvor nepoznata pjesnika. Smješta opis fenomena crne Madone u ambijent bistričkoga sajmišta gdje »Rim još ratuje s poganskim Slavenstvom«. Kako je život prilagođivanje, to se i crna Madona prilagodila trgovačkom duhu »materijalističkoga doba«. Tako se naša »ugledna rimokatolička firma« i sama zove kraticom B. D. M. B. (Blažena Djevica Marija Bistrička) te »izbija profit gde i kako može«. Živ, dinamičan i slikovit opis sajmišta te zgoda vezanih uz narodno proštenje isprekidan je kratkim, sarkastičnim primjedbama o vulgarnim, jeftinim iskupljenjima što negiraju svetost mjesta. Sarkazam kojim promatra karnevalsko ozračje sajmišta kulminira grotesknom slikom vrtuljka. K tada osjeća na leđima »kao grob tešku domovinu Baricu Hrvatsku«. Završava recitiranjem pjesmotvora bistričkoga bokca što mu se doimlje kao jedini dostojni komentar vlastita doživljaja.