Konji pred krčmom

»KONJI PRED KRČMOM«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi; u konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od šest dvostiha (od 13 do 15 slogova u stihu) od kojih su četiri početna povezana uzastopnim rimama, a dva završna unakrsnim. Tako je strofno raspoređena u Pjesmama u tmini. U Knjizi pjesama sastojala se od triju katrena s rimama aabb/cccc/dede. Pjesma sugestivno predočuje atmosferu noćnoga, provincijskog pejzaža s krčmom u središtu gdje bespomoćni i poslušni konji cijele noći strpljivo čekaju gospodara. Personificirana životinjska bića u pjesmi hrane se žalosnim uspomenama i stoički prihvaćaju svoju nemilu, sivu sudbinu, odajući tek šutnjom svijest o njoj. U kontrastu između »lica u krznu« i hladnoće koja prodire asocijativno do konjskih kostiju, prepoznatljiva je alegorijska, socijalna konotacija pjesme.