KOTROMANIĆ, Jelisaveta (Elizabeta, Erzsébet Anjou)

KOTROMANIĆ, Jelisaveta (Elizabeta, Erzsébet Anjou), žena hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I (? - Novigrad, 14/15. I. 1387). Kći bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića; udana za Anžuvinca Ludovika I. zbog političkih razloga. Uz Ludovika I, pod utjecajem Jelisavete, vezuje se osvajanje cijele Dalmacije u ratu s Mlečanima, osvajanje Huma, Krajine i Završja, prodor u Srbiju, pokoravanje bugarskog cara, prisvajanje poljskog prijestolja i uspostava vlasti od Visle do Jadrana. Dolaskom na prijestolje Jelisavetine malodobne kćeri Marije (1382), Jelisaveta preuzima stvarnu vlast i u ograničenim dinastičkim borbama svladava protivnike. Pristaše pretendenta na prijestolje Karla Dračkog zarobljavaju Jelisavetu i Mariju te ih odvode u Novigrad, gdje Jelisavetu usmrćuju davljenjem u zatvoru.

Krleža je lik i značenje Jelisavete Kotromanić svestrano obradio u povodu izložbe Zlato i srebro Zadra, gdje se nalazi škrinja sv. Šimuna izrađena po Jelisavetinu nalogu i njezinim nacrtima. U predgovoru kataloga izložbe i u drugim spisima iz hrvatske povijesti, Krleža je »lijepu Bosanku koja je postigla jednu od najblistavijih karijera trečentističkih u Evropi« prikazao u kontekstu tadašnjih previranja i sukoba Anžuvinca s protivnicima a i u dinastičkim borbama podijeljenog plemstva u hrvatskim zemljama, koje su upravo pod vladavinom Ludovika I. posljednji put bile integrirane u srednjem vijeku. Krleža posebno ocrtava Jelisavetin položaj u ozračju anžuvinskog dvora s obzirom na to da je bila skromnoga, manihejskog podrijetla, konvertit na katoličanstvo i bez muškog poroda, te njezino nastojanje da svoje nedostatke kompenzira religioznim kultom i okrutnom silom prema protivnicima.

BIBL. M. K.: Zlato i srebro Zadra, SDMKZ, sv. 23, Zagreb 1966; 133 varijacije na razne teme, Republika, 1959, 7-8.

Đ. Zć.