Kuda srlja čovječanstvo

»KUDA SRLJA ČOVJEČANSTVO«, polemički tekst objavljen u Danasu, 1934, knj. II, br. 4, a zatim u knjizi S uredničkog stola (Sarajevo 1983). To je odgovor na istoimeni tekst S. Bakšića objavljen u glasilu Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima - Jeronimsko svijetlo, 1934, 1, a što ga to društvo iste godine objavljuje i kao posebnu knjižicu. Bakšićev tekst napad je na Krležu izazvan njegovom pjesmom Jeruzalemski dijalog, a u duhu je uvjerenja Društva sv. Jeronima da »zle ideje dosežu u današnje dane vrhunac nasrtljivosti i prijete najužasnijom pogibijom, koja nas Hrvate kao katolički narod može da zadesi«. K. citira ulomke iz Bakšićeva teksta, što kasnije s ironijom odbacuje. Među zla što su zadesila čovječanstvo i unijela razdor među staležima, Bakšić ubraja otpadnike od Boga i Katoličke crkve (Luther, francuska revolucija, Voltaire, Buharin, Lenjin) i pjesnika Krležu koji se na »najbesramniji način izruguje Bl. Dj. Mariji i Kristu«. Nadalje, za glad je kriv čovjek jer ne prihvaća život prema svome staležu, a Bog je ratom kaznio čovjeka jer mu je oteo njegovo pravo. Kao antimilitarist, K. u Bakšićevim riječima o kazni božjoj otkriva svoje sjećanje na ratnu propovijed što ju je slušao 1916, a socijalnim instinktom osjeća licemjerje u priči o gladnima i staležima: »Tko je parija taj to treba i da ostane, a tko po svome zanimanju blagosivlje topove to je njegovo staleško zanimanje.« Svoj suptilan i slojevit odnos prema Kristu K. izražava oštrim odbacivanjem optužbe za vrijeđanje, jer to »ne stoji s problemom svjetskog rata i čovječanstva ni u kakvoj vezi«. Ironiziranje toga »poučnog štiva« namijenjenog katolicima koji znaju čitati, ali istodobno i ne moraju razumjeti što čitaju, K. metaforički zaključuje mišlju o »stadu i pastirima«.