L. Žimbreku, kao odgovor na natpis u ,Hrvatuʻ br. 1953. od god. VII

»L. ŽIMBREKU, KAO ODGOVOR NA NATPIS U ,HRVATUʻ BR. 1953. OD GOD. VII«, članak u polemici o J. Benešiću kao intendantu zagrebačkoga kazališta, objavljen u Književnoj republici, 1926, knj. III, br. 3. Riječ je o bilješci koja u devet točaka razrađuje ulogu L. Žimbreka u pokušaju osporavanja Benešićeve intendanture. Krleža se toj inicijativi žestoko suprotstavio (Hajka protiv Julija Benešića, ibid., br. 2), prepoznajući Žimbreka jednim od njezinih anonimnih kolovođa, na što je Žimbrek odgovorio, javno dvojeći o motivima Krležina zauzimanja za Benešića. Budući da se u međuvremenu pokazalo kako je Žimbrekovo sumnjičenje Benešića počivalo na neprovjerenim glasinama, pa se uredništvo Hrvata, u kojem je pisao, moralo od njegovih tekstova sudski ograditi, K. se već u članku K prilikama u hrvatskom kazalištu (Hrvat, 14. VII. 1926), koristi tom okolnošću poentirajući da »dokazivati nekome, koji ne govori istinu, da to nije istina, nije niti može biti satisfakcija«. Sukus je tog članka gotovo identičan - lažac Žimbrek ne može mu dati nikakve satisfakcije, pa nije posve jasno zašto se K. opetovano vraća toj stvari, kada je i prethodno bilo jasno da Žimbrek ustraje na svome gledištu i nakon što mu je osporena moralna kvalifikacija. Čini se da je K., osvjedočivši se o uspjehu svoje obrane Benešića, želio ovom napomenom, posljednjim svojim prilogom u toj polemici, definitivno raspraviti odnos sa Žimbrekom koji mu je »priznao lično u više navrata da vodi kampanju«, te u Književnoj republici izvijestiti o njezinu krahu.