Letimo nad Panonijom

»LETIMO NAD PANONIJOM«, putopisni tekst objavljen prvi put u Književniku, 1929, 8, pod naslovom U zraku, zatim u Knjizi studija i putopisa (Zagreb 1939). Iako kratak, zapis je umjetnički snažan primjer sintetične proze kakva se očituje i u Povratku Filipa Latinovicza: obilježena je spojem pripovjednih, reportažnih i esejističkih elemenata, a lirska je osjetilnost u njoj isto toliko nazočna koliko i kulturnopovijesna svijest. Životopisne okolnosti Krležina iskustva sa zrakoplovima teško je dokumentirati, no mnogo je važnija estetska i književnopovijesna dimenzija toga teksta, kojemu je mjesto među svjedočanstvima književnih susreta s pojavom avijacije, primjerice uz poetska i reportažna djela futurista, koji su već u godinama prije I. svj. rata izražavali svoje oduševljenje strojevima što lete. No Krležin doživljaj složeniji je od futurističkoga veličanja stroja i njegove sirove snage. Vinuvši se u visine »u avionu što je lagan kao gitara, a platnena mu krila zvone pod prstom kao opna čudnog, tajanstvenog instrumenta«, čovjek se uzdiže nad »panonsko blato«, u doživljaju i ushitu koji je, kao predodžba, trajan motiv u Krleže. Međutim, znakovito je, u usporedbi s futuristima, da put autorova iskustva ne vodi samo u visine nego, u isti mah, u dubine osobne svijesti, napose u dubinu sjećanja iz djetinjstva. Stoga je znatan dio teksta posvećen sjećanju na djetinje susrete s letjelicama i pilotima, a upravo su te stranice Krležine proze osobito intenzivan primjer bogate osjetilnosti u impresionističkom stilskom slogu. U evokaciji davnih boja, mirisa i zvukova tekst je svjedočanstvo, uvjetno rečeno, proustovske faze u piščevu stvaralaštvu. Stilski, on se nastavlja na impresionističke ulomke u Izletu u Rusiju a ujedno je nagovještaj romana o slikaru koji se vraća u panonski kraj.