LHOTKA-KALINSKI, Ivo

LHOTKA-KALINSKI, Ivo, skladatelj i pjevački pedagog (Zagreb, 30. VII. 1913 - Zagreb 29. I. 1987). Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio 1937. studij kompozicije i pjevanja, usavršavao se u Rimu (I. Pizzetti). Bio srednjoškolski profesor u Zagrebu, potom direktor Muzičke škole u Splitu i profesor pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Autor je orkestralnih (Rimske impresije, 1939), komornih (Dijalozi za flautu i klarinet, 1962), klavirskih (Mikroforme, 1962) i muzičko-scenskih djela (među njima opere Pomet, meštar od ženidbe, 1944; Matija Gubec, 1948; Svijetleći grad, 1966; baleti Legenda o pjesmi, 1955; Plesači, 1966), zatim popijevki (Srebrna cesta za glas i orkestar, 1937; Tri pjesme Mate Balote za glas i komorni sastav, 1949; Tri pjesme Dobriše Cesarića za glas i klavir, 1954; Žalobna muzika za glas i orkestar, 1963) i zborova, a obrađivao je i narodne napjeve.

U njegovu opusu tri su djela literarno oslonjena na tekstove Krležinih Balada. Prvo djelo je pet popijevki skladanih 1949. za glas i klavir (1964. prerađeno za glas i orkestar) na stihove balada Scherzo, Ni med cvetjem ni pravice, Na ciganjskem piru, Baba cmizdri pod galgama i Krava na orehu. Drugo djelo je suita za recitatore i komorni orkestar Komendrijaši (1952), u kojoj balade Petrica i galženjaki, Baba cmizdri pod galgama, Galženjačka i Komendrijaši čine literarni program četiriju stavaka suite, zbog čega izvedbi pojedinog stavka prethodi recitiranje odgovarajuće balade. Treća je skladba kantata Kerempuhova pesem. Komponirana je 1959. za soliste (Kerempuh, bariton; Klafrača, alt; prvi i drugi Bogec, tenori), mješoviti zbor i veliki orkestar. Vokalne su dionice oslonjene uglavnom na baladu Komendrijaši i djelomice na balade Petrica i galženjaki i Khevenhiller, a arhaični glazbeni prizvuk uvjetovan je tekstom koji oslikava sajamsku vrevu u srednjovjekovnom Zagrebu uoči Velike maše.

A. To.