Listopadsko jutro

»LISTOPADSKO JUTRO«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme II (Zagreb 1918), a potom u Knjizi lirike (Zagreb 1932), s nekim izmjenama od kojih je veća ona u pretposljednjem stihu (»Listopad umire tiho kô ranjeni rapsod« mjesto »Listopad! Ti umireš, kô rapsod«). Takva je uvrštena u konačnoj autorovoj redakciji u zbirci Poezija (Zagreb 1969).

Pisana je, kao i većina pjesama rane i ratne Krležine lirike, po riječima samoga autora, »bastardom između slobodnog stiha i vezanog govora«. Svojevrsna tužaljka, kojom K. još jednom iskazuje svoju dominantnu temu - temu smrti, izražena je ekspresionističkom slikom »umirućeg« listopada, što ga pjesnik uspoređuje s »ranjenim rapsodom« - lutajućim pjevačem koji oplakuje vlastitu smrt. Neposrednost lirskoga govora naglašena je čestim i gotovo pravilno raspoređenim eksklamacijama (npr. »Listopad!«), te izravnim obraćanjem Listopadu (s velikim slovom L, čime je i formalno jesenski mjesec personificiran). U panorami agoničnog listopada, zapravo u jesenjoj agoniji života koji privremeno zamire, sa sivim depresivnim slikama gradskog života - bez ičega socijalnog - K. iskazuje i vlastito bolećivo stanje potištenosti i rezignacije.