Ljudi putuju

»LJUDI PUTUJU«, proza objavljena u časopisu Danas (1934, knj. I, br. 5), a potom u knjizi Evropa danas (Zagreb 1935). Za razliku od ostalih tekstova u toj knjizi, uglavnom esejističke, kritičke ili polemičke naravi, ovaj je napis beletrističke, fikcionalne prirode, s nekim strukturalnim karakteristikama putopisne proze. Glavni je provodni motiv vlak - kao i u Hrvatskoj rapsodiji - ali ovdje vlak nema simboličku ulogu. On je neka vrsta implicitnoga glavnog »junaka« koji na organizacijskoj razini teksta kao i na semantičkoj ima različite motivske inercije. Njime putuju predstavnici raznih društvenih slojeva pa je on u tom smislu univerzalna metafora mikrosociusa; on je implicitni i eksplicitni motiv dinamizacije radnje posljedica čega je na razini postupka simultanizam, što nadalje omogućuje poznatu Krležinu figuru kontrasta, odn. prezentiranje likova i situacija na antitetičnoj osnovi (npr. artistički par, čisti kupe nasuprot blatnomu i zaprljanom lovcu). S ljudima koji putuju i »pričaju svoje žalosne povijesti«, vlak je ujedno ne samo simbol monotona prolaženja, sivila, siromaštva, jednoličnosti nego i najneposrednije i najsvakodnevnije stvarnosti, onkraj metafizičkih i idealističkih zadjevica, ili pak filozofijskih i ideologijskih nadmudrivanja. Sa svime što nosi, vlak je gotovo zolijanski naturalističan.