LOERKE, Oskar

LOERKE, Oskar, njemački pjesnik (Jungen, 13. III. 1884 - Berlin, 2. II. 1941), autor iz okružja ekspresionizma, ali bez deklarativnih veza s pokretom mladih berlinskih pjesnika. Svojim zbirkama (npr. Gedichte, 1916, Der längste Tag, 1926), koje modernim izrazom evociraju mitove prirode, utjecao je na mlade autore nakon II. svj. rata. Krleža ga spominje u eseju o Rilkeu (Lirika Rainera Marije Rilkea, Hrvatska revija, 1930, 11 i 12) kao pjesnika »panske glazbe« (aluzija na zbirku Pansmusik, 1929) i »tamnih velegradskih, berlinskih melankoličnih samoća«, referirajući kratko glavnu misao Loerkeova eseja o naravi lirike (K. ne navodi izvor, a riječ je o autorovu prilogu zborniku Dichtung von Dichtern gesehen, 1929), misao da se u svim životnim zbivanjima očituju vječni ritmički zakoni. U eseju O nemirima današnje njemačke lirike (Hrvatska revija, 1931, 11) nalazi se, bez komentara, Krležin sugestivan prijevod jedne Loerkeove pjesme o svijetu cirkusa (Lice umjetnosti). Taj se esej uglavnom temelji na korpusu iz antologije Menschheits-dämmerung, no Loerke je jedna od važnih iznimki.

V. Žm.