Loza

»LOZA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937) u ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastavljena je od pet dvostiha s parnim rimama. Stihovi s prevladavajućim daktilima u ditirampskom tonu opisuju preobrazbu vinove loze. Personificirano lozino »slijepo htijenje« koje je nagoni da se »tiho i nijemo penje« u korelaciji je s idejom ljudskoga dostojanstva, koja pojedinca navodi da se ne miri s pukim trajanjem, već da život proživi kao ispunjenu egzistenciju. Loza se u gotovo svim stihovima antropomorfizira (»Lozine kretnje su čvoraste, kljaste«) i tako pomalo pojednostavljeno oslikava simboliku čovjekove težnje k ostvarenju viših kvaliteta (»Loza se tiho i nijemo penje, / o, divno je njeno slijepo htijenje! / Htjeti iz blata postati čista / ko vino kada u čaši blista«).

Na. Pe.