Marginalija na temu o spoznajnoteorijskoj magiji

»MARGINALIJA NA TEMU O SPOZNAJNOTEORIJSKOJ MAGIJI«, zbirka pedesetak kraćih, zasebno naslovljenih zabilježaka (glosa, komentara, kritičkih reakcija) na marginama Krležine filozofske lektire. Izvorno je objavljena u časopisu Delo, Beograd 1956, knj. III, br. 11, te u knjizi Eseji IV (Zagreb 1963). Krleža je deklarira kao dio svoga ratnog dnevnika iz 1942.

U čitavu svom opusu, prije svega memoarskom i esejističkom, ali i beletrističkom (usp., npr., Don Quixotove replike u drami Maskerata ili diskusije između Filipa i Kyrialesa u Povratku Filipa Latinovicza) ostavio je Krleža mnogobrojne tragove svoje filozofske načitanosti. Tekst Marginalija na temu o spoznajnoteorijskoj magiji najdulji je Krležin rad izravno posvećen filozofskim, točnije, epistemološkim pitanjima.

Unatoč mozaičnoj formi tekst je tematski prilično koherentan: u cjelini je posvećen osnovnom problemu teorije spoznaje, tj. pitanju o odnosu svijesti i stvarnoga svijeta. Krležino je stajalište u tom pitanju otvoreno empirističko: »slike natapaju duh, um i razum kao kiša; razmatranje utisaka uslovljeno je dojmovima, a senzacije su u svakom slučaju 'broj jedan'. Sve duhovne funkcije: pamćenje, pažnja, razlikovanje, uspoređivanje, procjenjivanje i zaključivanje, sve što se hoće i osjeća, sve raste iz Osjeta, iz Senzacije. Zbroj Osjeta je razmišljanje«. Ali, pozitivna empiristička argumentacija nije glavni sadržaj teksta. Mnogo je više prostora zauzela u njemu polemika s raznim oblicima racionalističko-idealističkoga stajališta o primatu ideja nad osjetilnom spoznajom: s Platonovim objektivnim idealizmom, s Leibnizovim racionalizmom, s raznim oblicima učenja o urođenim idejama i, posebno, s kantovskim, neokantovskim i empiriokriticističkim tezama o apriornim sadržajima svijesti. Na udar polemike dospijeva, pritom, i svjetonazorna pozadina spoznajnoteoretskoga idealizma, posebno njegove teološke implikacije.

Tekst Marginalija na temu o spoznajnoteorijskoj magiji po svojoj je tematici filozofski diskurz. Ipak, i on sadržava stilske elemente karakteristične za Krležinu esejističku ili pripovjednu prozu: u njemu se filozofski pojmovi i njihovi odnosi nerijetko oslikavaju poetskim metaforama i usporedbama, a često prodire u nj i memoarsko-biografska građa. Neki su ulomci komponirani u dijaloškoj formi, za što su, doduše, poticaji mogli doći i iz filozofske literature.

U Spoznajnoteorijskoj magiji nije K. svojoj apologiji materijalističko-empirističkoga stajališta dao nikakvo izvanjsko obrazloženje, ostavivši otvorenim pitanje o njezinim stvarnim povodima. Svoj spoznajnoteoretski kredo, premda je on nedvojbeno blizak glavnim pretpostavkama marksističke epistemologije, nije dovodio u vezu s filozofijom dijalektičkoga materijalizma. Naprotiv, kao njegovu inspiraciju na više je mjesta naveo Nietzscheovu filozofiju. Ipak, poznavatelj marksističke filozofske literature uočit će znatne srodnosti između Spoznajnoteorijske magije i marksističkih antiidealističkih polemika. Kao usporedba posebno se nameće Lenjinov pamflet Materijalizam i empiriokriticizam.