Matisse

»MATISSE«, esej prvi put objavljen u knjizi Eseji II (Zagreb 1962); u njemu su sjedinjeni tekstovi Medievalna varijacija; Matisse i Matisseovci; Matisseizam i prvi dio varijacije Slikarstvo danas, objavljeni u 99 varijacija na razne teme (Republika, 1959, 2-3), u kojima se Krleža kritički osvrće na rukopisne tekstove enciklopedijskih izdanja Leksikografskog zavoda.

Pišući o suvremenim kretanjima u umjetnosti, K. o njima sudi uglavnom negativno. Ističe kako mnogobrojni umjetnici samo ponavljaju rješenja nekolicine velikana i uspoređuje to s »prepisivanjem« obrazaca u kasnome bizantskom slikarstvu, a smeta ga i pojava biblijske tematike u djelima modernih stvaralaca (Matissea, Dalija, Cocteaua, Honeggera, Stravinskoga, Schönberga). Umjetnost našeg doba doima ga se neoriginalnom i usiljenom. Potkraj 50-ih godina, kada je apstrakcija na vrhuncu, K. se priklanja figurativnom slikarstvu. Tako su, po njegovu sudu, Matisse i njegovi sljedbenici ostali »usred sve više prijeteće plime apstraktnosti tvrdom garancijom perspektivne trodimenzionalnosti«. Pozdravlja vedrinu tog slikarstva, no svodeći je na naivnost, »neposrednost i bezidejnost«, odriče toj poetici ozbiljnost koju je imala.

I u eseju Matisse potvrđuje se Krležina trajna odbojnost prema apstrakciji, nepovjerenje u »stilove, teorije ili pokuse«. Fovizam, čiji je tvorac Matisse, slikarski je izraz Krleži nesumnjivo najbliži među modernim pokretima.

BIBL. M. K.: Matisse, u knj. 99 varijacija, Beograd 1972; Matisse, u knj. Likovne studije, SDMKO, Sarajevo 1985.