Membra disiecta

»MEMBRA DISIECTA«, pjesma prvi put objavljena u Savremeniku (1923, 2) zajedno s još osam pjesama pod zajedničkim nazivom Lirika (1920), a zatim, preimenovana u Pjesma o izgubljenoj mladosti, u Knjizi lirike (Zagreb 1932) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji; u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) uvrštena je u ciklus Ranjavi motivi; u konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji.

Pjesma, izrazito ekspresivnog naslova (lat. membra disiecta - razdrti udovi), lirska je evokacija pjesnikove ratne stvarnosti 1914-18, u kojoj je rat jednoj cijeloj generaciji mladića uskratio mladost (»a nismo ni jedne jedine minute / vesela djeca bili«) i sve ono što mladosti pripada (»Mi smo htjeli da nam život bukti kao cvjetni Karneval«), te oduzeo zanos (»sve su stvari glazbala bez žica / i nema pjesme što bi zanijela nas«) i »divlji ognjeni elan«. Nakon iskustva blizine smrti (»piti otrov iz razbite čaše«, s jedinim izglednim fatumom - »fatumom razdrtih udova«!) umjesto intenzivnoga življenja (»kada su parkovi puni Erosa, krvi i vina«), umorni pjesnik - ratnik rezignira: »i duša nam je umorna i sita / i lirike i dinamita«.

Pjesma je tako istodobno lirski prosvjed protiv rata kao čovjekove negacije.