Milenko D. Gjurić traži od 'Književne republike' 250.000 D. (slovima dvestotine i pedeset hiljada dinara) odštete

»MILENKO D. GJURIĆ TRAŽI OD 'KNJIŽEVNE REPUBLIKE' 250.000 D. (SLOVIMA DVESTOTINE I PEDESET HILJADA DINARA) ODŠTETE«, nepotpisan Krležin tekst objavljen u Književnoj republici (1926, knj. III, br. 3), a u pregledu sadržaja III. knjige naveden među Prilozima i Napomenama Uredništva. Napisan je u povodu tužbe D. Đurića koju je preko advokata M. Radoševića predao sudu protiv Krleže zbog negativne kritike Prigodom Jubileja M. D. Gjurića, potpisane u Književnoj republici inicijalom E. S.

Tekst se sastoji od tri dijela: uvoda s objašnjenjem o naravi spora i primjedbom da »karakteristiku« moralne i političke figure advokata Radoševića čitatelj može naći u prethodnim brojevima časopisa; integralnog (i potpisanog) teksta odgovora na tužbu upućenog sudu; izjave slikara Lj. Babića, V. Becića i J. Kljakovića o Đurićevu slikarskom diletantizmu. U odgovoru, koji čini temeljni dio teksta, K. uglađeno, ali s jasnim polemičkim stavom, oponira tužbi, iscrpno elaborirajući u četiri segmenta pravo kritičara na slobodno vrednovanje, na upotrebu metaforičkog jezika i utemeljenja kriterija percepcije kao pitanja ukusa. To pravo podrazumijeva i slobodu da se o Đurićevu pretencioznom diletantizmu progovori kao o »klasičnom primeru slikarskog antitalenta«. Đurićev argument o »pozitivnim kritikama« K. smatra irelevantnim za svoj sud, a vraća se i neobjavljenom predavanju sa Zagrebačkog salona 1920. gdje je spominjao Đurićev pokušaj da preko vlade realizira »udžbenik o crtanju« što mu je zbog potpuno negativne ocjene propalo. K. poriče da je kritiku Prigodom jubileja M. D. Gjurića sam pisao, ali izjavljuje kako je »u svakom pogledu ispravna«. Prema istraživanjima D. Kapetanića, u vjerodostojnost Krležine izjave o autorstvu nema razloga sumnjati pa treba odbaciti ne samo ondašnje dvojbe nego i naputke kasnijih bibliografija koje mu taj tekst pripisuju. K. uvjerava sud kako nema razloga da tužbu uzima u razmatranje, a ako bi se na to ipak odlučio, navodi kao moguće svjedoke nekolicinu autoriteta.

Uvodna Krležina napomena da će se cijelom sporu »detaljno vratiti« tek nakon sudske odluke, vjerojatno je determinirana njegovim namjerama vezanim uz polemiku s likovnom kritikom oko Grafičke izložbe Šestorice. Objavio je, međutim, samo kratku bilješku o oslobađajućoj presudi. O sukobu je pisalo više kritičara, a V. Jurković je u Slobodnoj tribuni posebno razmatrao pitanje Đurićeve tužbe, ocjenjujući je neodrživom, na što je Đurić u istom listu reagirao odajući u nespretnom odgovoru animozitet prema Krleži i skromnu razinu opserviranja.