Milostinja

»MILOSTINJA«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931) s još četiri pjesme pod naslovom Pjesme o bijedi, a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) u ciklusu O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). U formi asimetrične sonetne strukture s rimama abba/acca/dd/ddee, Krleža dovodi do apsurda kršćansku milostinju prikazujući je kao lažnu igru crkvenih ugodnika. Pjesma se zasniva na kontrastnim, ali i pomalo banalnim slikama crkvenog bogatstva i blagostanja s jedne strane i slikama gladnih prosjaka iz crkvenih predvorja s druge. Za Krležu crkve nisu samo vjerski simboli i institucije, nego u prvom redu društveno-socijalne pojave čiji su verbalni manifesti i programi u očiglednom raskoraku s konkretnim djelovanjem. Takvu višestoljetnu dvoličnu ulogu crkava K. razobličuje jetkom ironijom.