Mjesečina u krčmi

»MJESEČINA U KRČMI«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastavljena je od dvostiha i terceta parne i nagomilane rime. U njoj Krleža zaneseno i na mahove pojednostavljeno opisuje slike provincijske krčme. Asindetski nabrajajući prepoznatljive motive interijera, K. prelazi na motive izvanjskoga, prirodnoga prostora. Uvodeći motiv »tankog pasjeg njuha« spretno spaja za njega čestu opoziciju izvornoga i artificijelnoga. Odjeci izvornoga, prirodnoga, šumskoga, što je gotovo uvijek u Krleže sinonim za slobodu, odzvanjaju u »školjci tankog pasjeg njuha«. U njoj se oslikavaju mjesečina, potoci, srne, mladi vrapci i slična idilska ikonografija. Završni stih rezimirajućim iskazom uokviruje temu pjesme: »Mjesečina pjeva pjesmu mrtvog ljeta«.