Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled

»MLADIĆ NOSI SVOJE PRVE PJESME NA OGLED«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1930, 10, s pjesmama Noć u provinciji i U kavani pod zajedničkim naslovom Tri pjesme, potom u Knjizi pjesama (Beograd 1931), te u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). To je odulja lirska pjesma, zapravo mala poema u obliku dijaloga mladoga Pjesnika i hladnoga, bešćutnog Sivog lica, inkarnacije uredničke mizernosti, ali i moći u književnom životu. Dijalog se ostvaruje direktno, ali i pjesnikovim komentarom te primjenom unutrašnjega monologa kojim se najdublje ponire u pjesnikovu (hiper)senzibilnost. U direktnome dijalogu strofe su kratke, uglavnom dvostisi, katreni i terceti, a u ostalim dijelovima pjesme strofe su opsežnije, primjerene bujici slika i bogatih asocijacija. Dijalog koji se u pjesmi vodi s neizbježnim sukobom u estetskome ukusu prerasta u manifestaciju dviju poetika, jedne tradicionalne i formalističke te druge moderne i slobodne. Metaforički obilježivši pjesmu kao »srebrnu igračku u ruci stoljeća pozna«, građenu po unutarnjim zakonima stvaranja kao niz slobodnih i spontanih slika, te obilježivši sudbinu Pjesnika riječima »biti sam i hodati po krovu / i svojom vikom buditi sive i pospane ljude«, autor se i sam odlučuje za angažiranu poetiku slobodnoga lirskoga govora u kojoj su objedinjeni artizam i pjesnička transmisija ideja.