Mlaka kupelj dana

»MLAKA KUPELJ DANA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme III (Zagreb 1919), a strofno reorganizirana pretisnuta u Knjizi lirike (Zagreb 1932). Iako djelomično rimovana, pisana je slobodnim stihom. Tijelo kao spoznajni organ reprezentativni je element Krležine vitalističke lirske faze, pa tako i u toj pjesmi prepoznajemo »silu koja se čovjeku intenzivno obraća preko njegove tjelesnosti, preko nižih oblika njegove osjetilnosti, kao taktilni dojam, kao miris« (Z. Kravar). Lirski subjekt pjesme komunicira s okolinom, bez obzira na stupanj njezina oduhovljenja, nižim osjetilnim oblicima (»O, čovjek iz Gospodnje ruke liže goruće slutnje, / kô slinavo blago sol«). Krležin često spominjani krik pobune, posebno prisutan u ovoj fazi, izrijekom je prikazan u sintagmi što se može čitati i kao lajtmotiv velikoga dijela sveukupnoga njegova djela: »I sve je užas i laž!« Anaforom u prvom i pretposljednjem stihu K. naglašava statičnost pejsaža koji u svom prostoru, usprkos tonu rezignacije, otvara mjesta katastrofičnim slutnjama.