Mrtvi

»MRTVI«, pjesma u prozi prvi put objavljena u Književnoj republici, 1925, knj. II, br. 6, zajedno s pjesmama u prozi Čežnja, Nemir, Samoća posljednja i Pjesma umora, tuge i nesposobnosti pod zajedničkim nazivom Lirika, a zatim u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Jedanaest lirskih motiva u prozi, te u konačnoj verziji ciklusa, pod nazivom Lirski motivi u prozi, u knjizi Poezija (Zagreb 1969).

Pjesma kompozicijski započinje nokturalnim ugođajem, sjetom i melankolijom. Potom se javlja motiv prolaznosti, odn. ničeanske povijesne ponovljivosti, kruženja. Istim su iskustvom i životom živjeli oni koji su sad već mrtvi, pa kao što nestaju njihovi tragovi u različitim antropološkim medijacijama (olovka ili uspomena), nestat će i lirski kazivač i svi mozgovi koji »gnjiju u polutmini«. Obeshrabrujuća je spoznaja do koje dolazi lirski subjekt: zbog toga što sve nestaje, nema razloga za radost i optimizam.