Na Trgu svetoga Marka

»NA TRGU SVETOGA MARKA«, pjesma iz kruga »ratne lirike«. Imala je biti objavljena u tjedniku Sloboda, 1917, 4, što je izazvalo zapljenu tjednika. Objavljena je u zbirci Pjesme III (Zagreb 1919). Kao dio te zbirke ušla je u ukupno izdanje »ratne lirike« (Knjiga lirike, Zagreb 1932) i u kasnija izdanja sabranih pjesama (Poezija, Zagreb 1969; Poezija, Sarajevo 1982). Uvrštena je u gotovo sva izdanja Krležinih izabranih pjesama, a zastupa svoga autora i u više antologija.

Sastoji se od dvaju različitih i donekle kontrastnih dijelova. Prvi dio obuhvaća dvije nejednake strofe ispjevane prilično pravilnim heksametrima, od kojih prva broji četiri, a druga pet redaka. Rima je u objema strofama ženska i obgrljena, s tim što je drugoj dometnut nerimovani peti redak. Prve dvije strofe povezane su i utoliko što se u njima više puta ponavlja fraza iz naslova pjesme: u prvoj kao anafora na počecima svih četiriju redaka (»Na Trgu svetoga Marka sablasni napjev se poje, / na Trgu svetoga Marka se luđačke furije gone« itd.), a u drugoj dva puta u petom retku, kao svojevrstan refren. Treća i posljednja strofa pjesme tvori u formalnom pogledu dio za sebe. Ponajprije, u njoj se lomi heksametar: među pet heksametara zamiješano je pet kraćih redaka koji se doimlju kao osamostaljeni heksametarski polustihovi. Drugo, rima ne slijedi zadani uzorak, a ima i nerimovanih redaka; raspored rime je XXABXCAXBC; drukčije nego u prvim dvjema strofama, završeci nekih redaka su muški, što također vrijedi za posljednji redak i za njegov srokovni par.

Ispod naslova stoji posveta kojom se pjesma upućuje »Hrvatsko-srpskoj koaliciji«. Za posvetom slijedi moto koji sadržava oveći citat iz zapisnika sjednice Hrvatskoga sabora održane u srpnju 1917. U njemu se citiraju replike više neidentificiranih saborskih zastupnika koje sve imaju svadljiv ton i uvredljiv sadržaj. Naslov, posveta i moto važni su za razumijevanje pjesme. Naslov je prostorna metonimija: imenom zagrebačkoga gornjogradskog trga na kojem se nalazi zgrada Sabora označuje se sam Sabor. Posveta Hrvatsko-srpskoj koaliciji upozorava da pjesmu valja shvatiti kao reakciju na istupe koalicionaških zastupnika i političara, a moto predočuje nisku kvalitetu i promašenost hrvatskoga političkog diskurza u doba I. svj. rata. Tekst pjesme izravno se nadovezuje na naslov, posvetu i moto.

U prvoj se strofi sažetoj karakterizaciji saborske atmosfere (»na Trgu svetoga Marka se luđačke furije gone«) suprotstavlja tragika aktualnoga povijesnog vremena (»mrtvih plešu kolone«, »gasnu hrvatske boje«). U drugoj se strofi poopćuje sadržaj prve. Tu se, naime, tema, saborska diskusija, pretvara u simbol lažne svijesti cijeloga naroda, koja prijeti nacionalnom katastrofom: »a lađa Hrvatske Laži u krvavom potopu tone«. Treća strofa uvodi temu »slobodne Hrvatske misli« koja stoji u suprotnosti s temom saborske polemike i s njezinom hipostazom u obliku »Hrvatske Laži«. Ipak, »misao« je preslaba da suprotnost riješi u svoju korist, pa pjesma završava izrazom nihilističke čežnje za potonućem »Svega«, pri čemu se još jednom aktualizira plovidbena metaforika uvedena u drugoj strofi slikom »lađe«.

U pjesmi Na Trgu svetoga Marka snažno se i poetski zaokruženo očituje stanje svijesti mladoga Krleže, koji kao angažiran autor čak i svoje stihove pretvara u sredstvo društvene polemike. Pjesma također odražava Krležino početno kolebanje između konstruktivne društvene kritike i nihilističkoga katastrofizma.