NETKO

NETKO (Nepoznat Netko, Nevidljiv Netko, Nečisti Netko, Sveti Netko, Smioni Silni Netko), jedna od najčešćih Krležinih neodređenih zamjenica, upotrijebljena supstantivno, krajnje apstraktno i simbolično. K. se u prvoj fazi stvaranja (otprilike do 1919) sustavno koristio supstantivnim, pronominalnim i adjektivnim terminima dajući im vrlo širok sadržaj i pomalo mitsku simboliku. Pisao ih je, dosljedno, velikim slovom. Od zamjenica najčešće su upotrijebljene: Netko, Nešto, Ništa i Sve; od pridjeva: Crno, Okrutno, Bezvremeni i Bezimeni, od imenica: Žena, Čovjek, Smijeh, Stih, Saznanje, Poimanje, Zemlja, Sunce, Nagon, Kaos, San. Sintagma Plameni Vjetar najbolje predočuje adjektivno-supstantivne sintagme kojima se služi K. Po toj su shemi građene i adverbijalno-adjektivno-pronominalne sintagme: Veliko Bezglavo Nešto. Supstantivizirana zajednica Netko ima vrlo kompleksnu semantiku s pretežno negativnim predznacima: udes, glupa sudbina, besmisao, rat, beskrajno povijesno klanje, priroda, bezumna eksploatacija, život, itd. Nisu, međutim, isključene ni pozitivne karakteristike: stvaralački kaos, revolucija, anarhija, itd. U sintagmama je najdosljednije upotrijebljena Nepoznat Netko i to u vrlo sugestivnim estetskim odnosima. Krležina je lepeza spojeva sa zamjenicom Netko ipak uglavnom ograničena na sljedeće sintagme: Nevidljiv Netko, Nečisti Netko, Sveti Netko, Smioni Silni Netko. Njihov je sadržaj precizniji od samostalne zamjenice Netko ali se kreće u njezinu semantičkom polju.

St. L.